Arhiv tekstova

U nedjelju 20. siječnja pater Tadej Vojnović iz Novog Sada, u Subotici je održao tribinu na temu »Ateizam i kršćanski relativizam«. Pater Tadej izrazio je svoje zadovoljstvo što ima priliku podijeliti svoja razmišljanja o ovoj složenoj temi, sa svima prisutnima, a osobito s mladima. Ta su razmišljanja važna za svakodnevni, konkretni život, jer govoriti ima smisla samo ako to mijenja naš život. Ako govor ne mijenja naš život, onda govoriti znači govoriti u prazno. Evo što smo čuli od patera Tadeja o ovoj temi...

Etimološki ateos znači bez Boga. Ateizam u svojoj definiciji znači bezbožstvo. S time je povezana riječ antiteizam, što znači protubožstvo. Zbog toga je bitno razlikovati ova dva pojma. Sotona nije ateist, on je antiteist. Ateizam je relativno novijega datuma. Ateizacija nastupa spojeno s boljševizacijom i u zemljama Sovjetskog Saveza pokušava pokazati, ali bezuspješno, kako su ljudi od davnih vremena bili ateisti. Međutim, za to ne postoji niti jedan dokaz. Ateisti su u svojim prikazima kao primjer navodili Demokrita, zbog toga što se on u svome radu okrenuo materiji. No, postoje dokazi da on nije bio ateist. U grčkoj filozofiji i praksi postojalo je izrugivanje mno-štvu bogova, ali nikada nitko nije negirao postojanje Boga. Grčka filozofija nas je zapravo dovela do najjačih i najsuptilnijih spoznaja Boga. Aristotel je govorio o neprouzročenom uzroku, te o nepokretnom pokretaču. Upravo se na Aristotelovu i Platonovu filozofiju o Bogu nadovezala i kasnija filozofija, na osnovi koje  sv. Toma dokazuje postojanje Boga. 

KAKO JE DOŠLO DO RASLOJAVANJA?: Jedan od bitnih čimbenika bio je pozitivizam koji je došao s Comteom i otkrivanjem prirodnih znanosti. Tada dolazi do odjeljivanja filozofije i teologije od pozitivnih znanosti (matematike, biologije, kemije, fizike). Sljedeći korak raslojavanja bilo je sociološko odvajanje klasa. To se događa pred Francusku revoluciju. Tada se govori o enciklopedistima koji nisu bili ateisti, nego antiklerikalisti –  protiv Crkve. Crkva se identificirala s plemstvom, a rađa se novi sloj građanstva (buržoazija) koji sve više jača, dok plemstvo propada. Francuska je revolucija izdigla kršćanske vrednote: bratstvo, slobodu i jednakost, te time samo ojačala kršćanstvo. Međutim, postavila se protiv Crkve. Tada se događa treće raslojavanje, to znači odvajanje Crkve od države (1804. godine). Znači ni tada nije postojao ateizam. Ateizam dolazi s Oktobarskom revolucijom koja je i protiv Crkve i protiv Boga. Tada se doslovno sve tumači bez Boga. Kao npr. kada bismo mi sve slike tumačili bez slikara, ili kada bismo sve posljedice tumačili bez uzroka. Zato će ateizam morati potpuno iskriviti neke logične aksiome. Tako je ateizam postavio tezu o vječnosti materije (materija je neuništiva, ona je vječna). Međutim, pokraj svih dokaza ateista, ne može se dokazati da materija nikada neće biti uništena. Postoje dva dokaza protiv vječnosti materije – evolucija i dokaz iz fizike na temelju principa entropije, II. termo-dinamički zakon.

Bez Boga se ne može utemeljiti etika, a to je postulat ljudskog egzistiranja. Kome bi čovjek bio odgovoran ako nema Boga? Ako Boga nema onda je važno što kaže onaj koji ima pušku, ako Boga nema, važno je da te policajac ne zaustavi. Ako Boga nema, što je dobro? Tada je dobro ono što kaže partija, ili ono što je društveno prihvatljivo. Ateizam ne može rastumačiti niti osnovne porive čovjeka, npr. ljubav. To bi značilo da jedna materija ljubi drugu materiju, a čovjek bi bio akumulacija materije. Ako majka i otac daju život za svoje dijete, tada bi to značilo da jedna materija umire za drugu materiju. Dakle, postoji mnogo nelogičnosti. 

SMISAO I PRAKTIČKI ATE-IZAM: Četvrti veliki problem ateizma je problem smisla. Koji je smisao svega? Po ateizmu smisla ne smije biti. Ako postoji smisao, postoji i Bog. Postavlja se pitanje koji je smisao vode, šume, čovjeka, religije, rađanja. Jer, ako veliki smisao nema smisla, onda je mali smisao zapravo besmisao. Kada se okrene logika i shvati da čovjekov život ima smisla, onda mora imati smisla život svakoga čovjeka. Smisao nema samo život onih koji su uspjeli, smisao ima i život mladoga čovjeka koji je umro od opake bolesti. Smisao čovjekova života ne može se utemeljiti bez Boga. Danas postoji praktički ateizam za razliku od ideološkog koji je postojao ranije. Čini se tako kao da Boga nema. Nitko Boga ne negira, ali nitko ga ni ne tvrdi. Potrošačka civilizacija i civilizacija materijalizacije ne bori se protiv Boga, nema niti potrebe za tim. Praktički ateizam će se sve više širiti globalizacijom.

KRŠĆANSKI RELATIVIZAM: Kršćani su ljudi koji su prihvatili Isusa Krista. Sve više moramo razlikovati kršćanina od krštenog. Kršćanin je čovjek koji je kršten u ime Isusa Krista i koji se s Kristom radikalno, sudbinski povezao na život i smrt. Uzroci relativizma su ti što se kršćaninom postaje bez obraćenja grijeha. Kada se govori o kršćanskom relativizmu, govori se o ljudima koji su kršteni, ali nikada nisu prihvatili Isusa Krista onako kako treba. Nažalost, u današnjim vremenima, stvoreno je jeftino, razvodnjeno kršćanstvo, gdje postoji jeftina vjera, ali ista takva i milost, oproštenje i obraćenje. Vjera je spoznaja do kog smo stupnja spremni na Isusovu riječ dati sve ono što imamo. Tko na Isusovu riječ stavi sve, ima život vječni. Zato postoji jeftina vjera i skupa vjera, te jeftina i skupa milost. Jeftina vjera nas ništa ne košta, ali skupa vjera znači stavljati sve poradi Božje riječi. Važan uzrok relativizacije kršćanstva je linija manjega otpora koja živi u svakome čovjeku. Ona znači što manje uložiti, a što više dobiti. Kršćanstvo je linija većega otpora, uski put i tijesna vrata. Zato nam dobro dođe sve ono što će nam olabaviti zahtjevnost kršćanstva (TV emisije, lažni stručnjaci, pokreti izvan kršćanstva...). To je đavolski. Đavao ima dva instrumenta pomoću kojih žanje svoju volju, to su poluistina i relativizam. Poluistina je iskaz u kome je jedan dio točan, on te privuče, a drugi dio je laž. S druge strane sve se relativizira, ništa više nije sigurno i možeš kako hoćeš. Cilj kršćanskog relativizma je odvod od spasenja i od Isusa Krista. 

ŠTO MI TREBAMO?: Prvo trebamo obraćenje kroz promjenu razmišljanja. Drugo, da upoznamo Isusa i evanđelje, i treće je učiniti životnu odluku i Isusu vjerovati do te mjere da na njegovu riječ stavljamo sve. Dakle, povratak kršćanstvu, povratak obraćenju, ispovijedi, vjeri – sve to nije jeftino, ali je ono što trebamo.

Ovim predavanjem, pater Tadej je sve nazočne potaknuo na razmišljanja, te dao prigodu postaviti pitanja u svezi sa svim što im je ostalo nejasno. Ovu ugodnu večer još više su uljepšali mladi »Proroci« otpjevavši nekoliko duhovnih pjesama. Večer je nastavljena uz mini tulum koji je organiziran u povodu poklada.                                    g